MIŠLJENJE BROJ 16. SAVJETODAVNOG VIJEĆA EVROPSKIH SUDACA O ODNOSIMA IZMEĐU SUDACA I ODVJETNIKA

Mišljenje broj (2013)16 o odnosu sudaca i odvjetnika Savjetodavnog vijeća sudaca Europe (SVSE)usvojeno na 14. plenarnom sastanku održanom u Strasbourgu od 13. do 15. studenog 2013.

I.                   Uvodne napomene

1.Sukladno ovlastima koje su povjerene SVSE-u ( dalje –Vijeće) od strane Komiteta Ministara Vijeća Europe , vijeće je odlučilo pripremiti, za 2013. Mišljenje o odnosima između sudaca i odvjetnika vodeći računa o boljoj kvaliteti i djelotvornosti sudstva.

2.Mišljenje je pripremljeno na osnovi prethodnih mišljenja vijeća i drugih relevantnih  dokumenata Vijeća Europe a posebice , Evropske povelje o zakonima za suce iz 1998., Magne Charte sudaca iz 2010. i Preporuke Komiteta Ministara broj CM/Rec(2010)12 o sucima, neovisnosti, djelotvornosti i odgovornostima.[1]

Također uzeti su u obzir i drugi dokumenti kao Temeljna načela o neovisnosti sudstva Ujedinjenih naroda iz 1985. , Temeljna načela o ulozi odvjetnika UN-a iz 1990., „Bangalore načela“ o ponašanju sudaca iz 2002. i Komentar „Bangalore načela“ iz 2007.. Nadalje prilikom izrade mišljenja uzeti su u obzir dostignuća Vijeća odvjetničkih komora i udruženja Europe (CCBE) prije svega Kodeks za europske odvjetnike iz 1988. i Povelju o temeljnim načelima za europske odvjetnike iz 2006.

U pripremi Mišljenja broj 16. korišteni su i odgovori  svake od zemalja članica na upitnik koji je sačinjen radi pripreme mišljenja, analiza stručnjaka gospođe Natlie Fricero iz Francuske kao i zaključci konferencije koja je održana u Parizu 7.studenog 2012. koja je održana u zajedničkoj organizaciji Vijeća i Pariške odvjetničke komore te zaključci konferencije održane u Rimu 13.lipnja 2013. u organizaciji Vijeća, Državnog sudbenog vijeća Italije i Odvjetničke komore Italije.

Pripremajući mišljenje Vijeće je usko surađivalo i s CCBE-om.

II.                Uloga sudaca i odvjetnika u funkcioniranju pravosuđa

3.Države u kojima vlada načelo vladavine prava moraju svoja pravosuđa tako organizirati da se  vrhovna vlast prava i poštivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda jamči sukladno Europskoj konvenciji i ljudskim pravima [2] i praksi Evropskog suda za ljudska prava. I suci i odvjetnici imaju ključne uloge da bi se ostvarili ovi ciljevi na najbolji mogući način.

Vijeće je već priznalo i prepoznalo ključnu ulogu koju ima suradnja i odnosi  između različitih strana koje su uključene u pravilno djelovanje pravosuđa. Tako u točki 10. Mišljenja broj 12 (2009) Vijeće je potvrdilo da dijeljenje zajedničkih pravnih načela i etičkih vrijednosti od strane svih profesionalaca koji su uključeni u sudskom postupku ima odlučujuću ulogu da bi pravosuđe pravilno funkcioniralo.

4.Suci i odvjetnici svakako imaju različite uloge u sudskom postupku, ali suradnja i doprinos svakog od njih neophodno je da bi se stiglo do poštenog i djelotvornog rješenja u svakom sudskom postupku.

5.Članak 2. Temeljnih načela neovisnosti sudstva koje je usvojila Opća skupština UN-a 1985. određuje da će sudstvo neovisno odlučivati o zahtjevima koji je pojave pred sudstvom, na temelju činjenica i sukladno važećem pravu, bez  ograničenja , nedopuštenih utjecaja, pritisaka, prijetnji i miješanja izravnih ili neizravnih dolazećih od bilo koga i iz bilo kojeg razloga. U istom dokumentu u članku 6. stoji da načelo neovisnosti sudstva uključuje i zahtjev spram  sudstva osigurati da se sudski postupci vode pošteno i da se prava stranaka poštuju.

Vijeće je naglasilo već u svom Mišljenju broj 1. (2001) da neovisnost sudstva nije povlastica ili privilegiji koji postoji u interesu sudaca , već je preduvjet za stvarno postojanje načela vladavine prava i jamstvo za sve one koji traže i očekuju pravdu.

6.U okviru njihove dužnosti braniti prava i interese vlastitih stranaka odvjetnici također imaju ključnu ulogu u pravilnom funkcioniranju pravosuđa. Članak 6. Komentara Povelje o temeljnim načelima evropskih odvjetnika [3] određuje ulogu odvjetnika na način da: „ Uloga odvjetnika neovisno o tome je li ga angažirao pojedinac ili udruženje ili država, je da kao pravni savjetnik i predstavnik stranke, kao profesionalac bude  nezaobilazni sudionik poštenog provođenja pravde. U oživotvorenju svih ovih elemenata , odvjetnik koji vjerno služi interesima svoje stranke  i koji štiti prava svoje stranke, time također ispunja ulogu koju odvjetnik ima u društvu koji se sastoje u tome da se osujete i spriječe konflikti, da se konflikti riješe sukladno općeprihvaćenim načelima , građanskog, javnog i kaznenog prava vodeći se pri tome  računa o   pravima i interesima  i o razvoju prava slobode , pravde i vladavine prava. „

 

To je   rečeno i  u Etičkom kodeksu CCBE-a na način da je  poštivanje profesije odvjetnika i njegove uloge je ključni  preduvjet vladavine prava i demokracije u društvu. Temeljna načela o ulozi odvjetnika UN-a utvrđuju da primjerena razina zaštite ljudskih prava temeljnih sloboda na koju imaju pravo sve osobe, bez obzira radi li se o ekonomskim, socijalnim ili kulturnim pravima , građanskim ili političkim pravima, zahtjeva da svaka osoba ima djelotvoran pristup pravnoj pomoći koju pruža neovisna pravnička profesija. Načelo 12. određuje da će  odvjetnici u svako doba održavati čast i dostojanstvo svoje profesije kao bitni elementi djelovanja pravosuđa.

7.Suci i odvjetnici moraju biti neovisni u izvršavanju svojih dužnosti, i moraju niti ne samo stvarno neovisni već se moraju takvima i doimati u međusobnim odnosima. Ova neovisnost jača se i etičkim kodeksima svake od profesija. Vijeće smatra da je međusobna neovisnost ključna za pravilno djelovanje pravosuđa.

Vijeće se i poziva na točku 6.  Preporuke CM/Rec (2010) 12 , u kojoj je rečeno da neovisnost sudaca mora biti zajamčena na najvišoj mogućoj pravnoj razini, te da se također i neovisnost odvjetnika mora jednako  jamčiti najvišom mogućom pravnom razinom.

8.Vijeće se poziva nadalje  na točku 12. citirane Preporuke u kojoj je rečeno da suci i  sudstvo bez da time ugrozi svoju neovisnost treba održavati konstruktivne odnose s institucijama i vlastima koje su nadležne za upravljanje i održavanje sudova, ali također i sa profesionalcima čije su dužnosti usko povezene uz rad sudaca , a da bi se omogućilo djelotvorno i učinkovito izvršavanje uloge koje ima pravosuđe. Konstruktivni odnosi su u jednakoj mjeri nužni glede konkretnih postupaka a da bi se došlo do poštenog i djelotvornog rješenja u svakom pojedinom postupku pred sudom.

 

9.U odnosu sudaca i odvjetnika mogu se razlikovati dva moguća pravca:

-          prvi pravac odnosa sudaca i odvjetnika  izvire iz postupovnih načela i pravila svake pojedine države, koji imaju izravan učinak na kvalitetu postupaka pred sudom. U zaključcima i preporukama sadržanim u Mišljenju broj 11.(2008) o kvaliteti sudskih odluka , Vijeće je naglasilo da su  standardi kvalitete sudskih odluka rezultat međusobnog djelovanja različitih „igrača“ u sudskom sustavu,

-          drugi pravac odnosa sudaca i odvjetnika proizlazi iz njihova  profesionalnog ponašanja  koje podrazumijeva obostrano poštovanje uloga koje svaki od njih ima i konstruktivkini dijalog između sudaca i odvjetnika.

III.             Poboljšanje procesnih odnosa, dijaloga i komunikacije tijekom postupka.

10.Suci i odvjetnici dijele temeljnu obvezu, a to je poštivanje postupovnih pravila i načela poštenog suđenja.

Vijeće smatra da konstruktivni odnosi između sudaca i odvjetnika će doprinijeti kvaliteti i učinkovitosti postupanja. Oni će također pomoći i u ostvarivanju potreba stranaka. Stranke u postupku očekuju da će njihovi odvjetnici imati priliku biti saslušani i također očekuju da suci i odvjetnici zajednički sudjeluju u traženju poštenog rješenja njihovog slučaja sukladno pravu u razumnom roku.

11. U svakom slučaju, učinkovitost sudskih postupaka u prvom redu ovisi o odgovarajućim procesnim zakonima i pravilima kao i   o osnovnim  aspektima  građanskog, kaznenog i upravnog postupaka  Države moraju uspostaviti uvjete za učinkovitost sudskih postupaka sukladno članku 6. Konvencije.  U  Pripremi takvih uvjeta moraju biti uključeni i suci i odvjetnici kao savjetodavci, ne radi zaštite svojih interesa, već radi pravilnog funkcioniranja pravosuđa. Savjetovanje s onima koji koriste sudbeni sustav[4] također ima važnu ulogu. Važno je i da se postupovni okviri redovno nadziru i osuvremenjuju kada je to potrebno te da su  suci, odvjetnici i drugi korisnici sudbenog sustava uključeni u taj proces.

12.Vijeće drži da zakoni moraju sucima dati učinkovita postupovna oruđa da bi se osiguralo provođenje načela poštenog suđenja i da bi se spriječila nepotrebna odugovlačenja ili nezakonite odgode . Zakoni bi trebali biti dovoljno strogi, morali bi propisati jasne i poštene rokove ali i dopustiti  potrebnu elastičnost.

13.Proceduralna pravila stvaraju oruđe koje omogućuje rješavanje pravnih sporova. Ta pravila određuju ulogu sudaca i odvjetnika. Ključno je da suci i odvjetnici dobro poznaju i razumiju ta pravila , a sve u interesu načela poštenog suđenja u razumnom roku.

14.Upute koje bi se zajednički donijela na institucionalnoj razini mogu također biti korisna da bi se ohrabrila i poticala potreba za dialogom. Vijeće smatra da bi trebalo ohrabrivati sudove u uspostavljanje pravila dobre prakse koja bi bila rezultat sporazuma između sudova i Komora. Sporazumi glede upravljanja i vođenja postupaka uspostavljeni su o puno sudbenih sustava , u različitim oblicima. Vijeće naglašava i potvrđuje da takvi sporazumi moraju biti usklađeni s postupovnim zakonima i morali bi biti javno objavljeni da bi ona bila poznata kako odvjetnicima tako i strankama.

15.U praksi, proceduralna pravila bez obzira  radi li se o građanskom , kaznenom ili upravnom postupku, su često složena i dopuštaju različite faze postupka i žalbe glede pojedinih dijelova postupka. To može dovesti do nerazumnih odugovlačenja i visokih troškova strankama, a time i društvu u cjelini. Vijeće snažno podržava napore koji žele analizirati postojeća proceduralna pravila u zemljama članicama a da bi se tamo gdje je to potrebno razvila primjerenija pravila.

Razmjena iskustava na međunarodnoj razini, kako sudaca tako i odvjetnika , može ojačati razvoj najboljih praksi u području procesnih pravila . Svakako da se  različite društvene i pravne tradicije pojedinih zemalja moraju pri tome uzeti obzir.

16.Jednak pristup informacijama o procesnom i materijalnom pravu, kao i o ključnim odlukama sudske prakse, trebalo bi biti osiguran na jednak način i sucima i odvjetnicima. Vijeće se poziva na točku  24. Mišljenja br.14.(2011) u kojem se navodi da bi sudstvo trebalo stvarati bazu sudsk prakse, ili najmanje bazu ključnih odluka sudova koja  bi bila dostupna putem interneta  tako da je besplatan,  jednostavan u pristupu, a vodeći računa o zaštiti osobnih podataka. 

17.Suci i odvjetnici moraju surađivati da bi se ostvarila prava stranaka. U tom smislu Vijeće smatra da je vrlo važno planirati ročišta i kalendar ročišta, a da bi se omogućila suradnja sudaca i odvjetnika u interesu stranaka. Nadalje suci i odvjetnici morali bi surađivati i radi ostvarivanja mirnog rješenja spora . U Mišljenju broj 6. (2004) Vijeće je preporučilo razvijanje uvjeta za mirno rješenje spora. Zajedničke radionice mogu tome doprinijeti , a da bi se međusobno  suci i odvjetnici bolje razumjeli kada je riječ o mirnom rješavanju sporova u postupcima medijacije i sporazumijevanja.

18.Nužno je uspostaviti pravilnu komunikaciju između sudova i odvjetnika da bi se omogućio brzo i učinkovito postupanje. vijeće smatra da bi države morale uspostaviti i omogućiti elektronsku komunikaciju između sudova i odvjetnika da bi se odvjetnici na jednostavan i lak način mogli informirati o procesnom stadiju postupaka. U Mišljenju broj 14.(2011) „Sudstvo i informacijske  tehnologije“ Vijeće utvrđuje da informacijske tehnologije imaju središnje mjesto radi pružanja  sucima, odvjetnicima i drugim ključnim osobama u pravosuđu  potrebnih   informacija kao i javnosti i medijima.

IV.              Razvijanje međusobnog razumijevanja i poštivanje uloga koje imaju- Etička načela

19.Suci i odvjetnici imaju svoje etičke principe. Međutim, neka etička načela su zajednička i sucima i odvjetnicima kao primjerice, poštivanje zakona, čuvanje profesionalne tajne, nepovredivost i dostojanstvo, poštivanje  stranaka, stručnost, pravednost i uzajamno uvažavanje.

20.Etička načela za suce i odvjetnike bi se također trebala baviti pitanje njihova međusobnog odnosa.

Glede sudaca, Vijeće je u svom Mišljenju br. 3.(2002) u točki 23, ustvrdilo da suci moraju pokazati razumijevanje prema svim osobama kao što su to stranke, svjedoci, odvjetnici itd.) i ne smije se praviti razlika na nezakonitim  temeljima ili koja bi bila u suprotnosti s pravilnim obavljanjem svoje sudačke dužnosti. Točka 5.3. Bangalore načela tvrdi da suci moraju svoju dužnost obnašati s odgovarajućom pažnjom za sve osobe, kao što su primjerice, stranke, svjedoci, odvjetnici, službenici u sudu i drugi suci, bez ikakve diskriminacije koja bi se temeljila na neodlučnim temeljima koja su bez značaja za pravilno obnašanje sudačke dužnosti. Sudac mora održavati red i dostojanstvo u svim fazama postupka, mora biti strpljiv, dostojanstven i  uljudan prema strankama, porotnicima, svjedocima, odvjetnicima i svim ostalim osobama koje s kojima suci dolaze u doticaj u obnašanju svoje dužnosti.

Glede odvjetnika, točke 4.1,4.2, 4.3. i 4.4. CCBE etičkog kodeksa za evropske suce izražavaju slijedeće stavove: odvjetnik koji se pojavljuje ili sudjeluje u postupku , pred sudom ili sudištem mora poštivati pravila postupanja koja se primjenjuju pred tim sudom ili sudištem. Odvjetnik mora uvijek voditi dužnu pažnju prema načelima poštenog postupka u svakom postupanju. Odvjetnik će se uljudno i s poštovanjem odnositi prema sudu, braniti će  interese svoje stranke časno i beskompromisno neovisno o vlastitim interesima i bez obzira na posljedice koje može on/ona  ili netko drugi  trpjeti. Odvjetnik ne smije namjerno dati pogrešnu ili zbunjujuću informaciju sudu .

21. Vijeće smatra da odnosi između sudaca i odvjetnika trebali bi se temeljiti na uzajamnom razumijevanju međusobnih uloga  i na uzajamnom poštovanju načela vlastite neovisnosti kada se radi o međusobnim odnosima.

Sukladno tome Vijeće smatra da je neophodno razvijati dijalog i razmjenu iskustava između sudaca i odvjetnika na institucionalnoj razini bilo  nacionalnoj bilo  i evropskoj kada se radi o međusobnom odnosima. Odvjetnički i sudački kodeksi etike pri tome moraju se uzeti u obzir. S tim u svezi, Vijeće ohrabruje pronalaženje zajedničkih etičkih vrijednosti , kao što su dužnost neovisnosti, dužnost provoditi načelo vladavine prava u svako doba, suradnja radi osiguravanja poštenog i brzog  suđenja  i potreba za stalnim stručnim usavršavanjem. Profesionalne udruge kako sudaca tako i odvjetnika trebali bi biti zaduženi za provođenje ovog zadatka.

22. Programi izobrazbe za suce i odvjetnike trebaju voditi računa o posebnim ulogama koje suci i odvjetnici imaju,  i u svakom slučaju vodeći računa da se uvijek promiče pošteno i djelotvorno postizanje rješenja uz poštovanje neovisnosti svakog od njih. Vijeće se poziva i na točki 10. Mišljenja br. 12 (2009) u kojem se drži da tamo gdje je to prikladno, zajednička izobrazba za suce, odvjetnike i državne odvjetnike o temama  koje su od zajedničkog interesa jer to  može doprinijeti postizanju pravde najviše kvalitete.  

23. U zemljama članicama Vijeće Europe suci  se imenuju na različite načine. Vijeće se poziva i upućuje na izvješće CEPEJ-a „ Ocjena Europskih sudbenih sustava“ iz 2012., Poglavlje 11.1. U nekim zemljama , suci se uglavnom imenuju iz redova iskusnih odvjetnika. U drugim zemljama suci i odvjetnici ne dijele isti profesionalni put. U tim zemljama, razvijanje međusobnog razumijevanja je posebno važno. Jedan od načina jačanja takvog razumijevanja bilo bi i obavljanje pripravničkog staža za sudačke vježbenike u odvjetničkim uredima i za odvjetničke vježbenike u sudovima. I tom slučaju, nužno je da se jamči samostalnost i neovisnost  sudbene vlasti i da je pripravnički staž organiziran na transparentan način.

24. Odnosi između sudaca i odvjetnika moraju uvijek čuvati neovisan položaj suda i sliku njegove neovisnosti. Suci i odvjetnici toga moraju uvijek toga biti svjesni i odgovarajuća postupovna i etička pravila trebala bi biti  jamstvo te neovisnosti.

25. Suci i odvjetnici uživaju slobodu izražavanja sukladno čl. 10. Konvencije. Suci u svakom slučaju moraju voditi računa o obvezi čuvanja službene tajne i o svojoj neovisnosti, što između ostalog znači i suzdržavanje od komentiranja postupaka i rada odvjetnika.

Sloboda izražavanja odvjetnika također ima svoje granice, a da bi se održala i poštivala ograničenja  iz članka 10.st.2. Konvencije , autoritet i nepristranost sudbena vlasti.[5] Poštovanje drugih kolega, poštivanje načela vladavine prava i poštenog suđenja – načela po točkom h. i i. Povelje o temeljnim načelima evropskih odvjetnika traže da se odvjetnici suzdrže od agresivnog kritiziranja kolega , sudaca i sudskih postupaka i odluka.

V.                 P r e p o r u k e

Vijeće naglašava da je „ odjeljenje zajedničkim pravnih i etičkih načela svih profesionalaca koji su uključeni u postupke pred sudom ključno da bi sudstvo pravilno djelovalo i stoga donosi slijedeće p r e p o r u k e:

I.                          Vijeće preporučuje da države donesu odgovarajuća procesna pravila, koja će odrediti ovlasti sudaca i postupanje odvjetnika i koja će ovlastiti suce da učinkovito provode načela poštenog suđenja i da mogu spriječiti nezakonita odugovlačenja postupka od strane stranaka. Također se predlaže da se  suci, odvjetnici i drugi korisnici rada sudova konzultiraju u postupku stvaranja ovih pravila i da se pravila postupka redovito preispituju.

II.                       Vijeće podržava međunarodnu razmjenu iskustava između sudaca i odvjetnika , s svrhom da se razviju najbolje prakse u polju procesnih pravila , vodeći računa o različitim društvenim i pravnim tradicijama i pojedinim zemljama.

III.                     Vijeće predlaže da suci održavaju ročišta na kojima će se raspraviti tijek postupanja u nekom sporu . u skladu s postojećim procesnim pravilima, i da se uspostave, u suradnji s stankama, tzv. kalendari postupka kao što je primjerice utvrđivanja faza postupka, uspostavljanje razumnih vremenskih okvira i načina na koji će se pred sudom predstaviti usmeni i pismeni dokazi.

IV.                     Vijeće preporuča razvijanje pravaca razmjene informacija između sudova i odvjetnika .sucima o odvjetnicima mora se omogućiti komunikacija u svim fazama postupka. Vijeće smatra države trebaju uvesti sustave koji će podržavati elektronsku komunikaciju između sudaca i odvjetnika.

V.                         Vijeće predlaže, da bi se mogla ostvariti potrebe stranaka ,  razvoj sustava  prijateljskog ( mirnog) rješavanja  sporova. Smatra da tamo gdje postoji uzajamno razumijevanje uloge sudaca i odvjetnika to je odlučna okolnost za razvoj ovog koncepta mirnog rješavanja sporova i gdje je god to moguće i prikladno zajedničko osposobljavanje za različite oblike mirnog rješavanja sporova trebalo bi omogućiti.

VI.                    Vijeće preporučuje razvoj dijaloga između sudaca i odvjetnika na institucionalnoj razini na temu njihove međusobne suradnje, pri tome uzimajući u obzir etička načela odvjetnika i sudaca . Takav dijalog trebao bi koristiti uzajamno razumijevanje i poštivanje uloge svake od strana vodeći računa o neovisnosti sudaca i odvjetnika.

VII.            Vijeće smatra da, tamo gdje je to prikladno, zajedničko osposobljavanje glede tema za koja postoji zajednički interes može poboljšati kvalitetu i djelotvornost postupaka.